Muzej Savremena Umjetnosti R.S.

25.06.2009 – 25.07.2009

Ova izložba retrospektivnog karaktera predstaviće veliki dio stvaralačkog opusa banjalučkog umjetnika i publici prikazati djela iz njegovog najranijeg perioda sve do djela nastalih 2002. godine.

Zahvaljujući supruzi Enis, porodici Jović i Risojević, Unicredit banci, Kulturnom centru Banski dvor te Umjetničkoj galeriji BiH koji su nam tokom pripreme izložbe izašli u susret i posudili slike i dokumentaciju koje imaju u svom vlasništvu, ova postavka će imati više od 100 radova i dati autentičan presjek Ćurićevog stvaralaštva. Tako će posjetioci moći uživati u akvarelima, uljima, crtežima i radovima u kombinovanoj tehnici iz ciklusa „Konji“; „Samari”; „Obale Vrbasa“, inspirisanih Banjalukom, kanjonom Vrbasa, Suturlijom , Mrkonjić Gradom.

Kao što je to bio slučaj sa izložbom Dušana Simića (mart 2008), osnivačem grupe „Četvorica“, i izložba posvećena Alojzu Ćurić biće popraćena monografijom u izdanju Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, koja donosi više biografskih podataka i pregled Ćurićevog stvaralaštva, kao i potvrdu o značaju koji je ovaj umjetnik imao za razvoj slikarstva Banjaluke.

Nakon izložbi/monografija o Dušanu Simiću i Alojzo Ćuriću, MSURS će 2010. godine predstaviti Envera Štalju, odnosno 2011. godine Bekira Misirlića, čime će biti zaokružena edicija „Četvorica“.

Uvodni tekst monografije o Alojzu Ćuriću je napisala istoričar umjetnosti Meliha Husexinović, koja je ujedno i kustos izložbe.

Tekst „ Alojz Ćurić, Krajiški bogumilski sanjar“- potpisuje Ranko Risojević, a o Ćuriću na sebi svojstven način svjedoče i Dragojla Tošić, Azra Begić, Dejan Sočanski,Josip Granić i Nihad Begić.

„Meliha Husexinović u predgovoru kataloga bilježi:

Kada ne bi odlazio u Mrkonjić, inspiraciju je tražio u neposrednoj okolini Banjaluke, u Gornjem Šeheru, kanjonu Vrbasa zvanom Tijesno, ili na obalama Suturlije, a sve tragajući za snažnijim i sugestivnijim oblicima u prirodi. Na svim tim crtežima dolaze do izražaja njegove nesporno izvrsne grafičke kvalitete, a i shvatanje crteža kao jedinog medija u tom periodu, kroz koji studiozno može elaborirati svoje plastičke misli. To znači da oblike koji mu se nude u prirodi ne želi prikazati kao njihov mimezis. Plastični elementi: linija, oblik, a ponekad i boja (u akvarelima), nisu u službi opisa već simbola, ali ne simbola kao znaka, već kao razložene suštine onoga što oko vidi na prvi pogled. Tako Ćurić pokušava viđeno zamijeniti stvorenim, postojeće izmaštanim“.

Alojz Ćurić (1933-2007) je rođen u Mrkonjić Gradu. 1952. godine počinje se baviti slikarstvom i upisuje Višu pedagošku školu u Banjaluci koju završava 1954. godine Prvu godinu pohađa u Banjaluci, kod profesora Bože Nikolića, a drugu u Sarajevu , kod profesora Radenka Miševića. 1955. godine počinje aktivno djelovati u banjalučkom likovnom životu sa prvom izložbom grupe „Četvorice“, koju su činili još i Dušan Simić, Bekir Misirlić i Enver Štaljo.Iste godine zapošljava se u osnovnoj školi „Jovan Jovanović Zmaj“ u Banjaluci, kao nastavnik likovnog odgoja, u kojoj će predavati narednih 38 godina. Pored slikarstva bavio se esejistikom i likovnom pedagogijom u kojoj je ostvario značajne rezultate.

U radu sa djecom unosi entuzijazam i obogaćuje pedagoški rad sa novim sadržajima, oslobađajući u djeci njihov stvaralački potencijal.

Samostalno je izlagao od 1955. godine.

Dobitnik više nagrada , kao što su „Zaslužni likovni pedagog“, Gran pri za likovnu fantastiku na svjetskoj izložbi u Čehoslovačkoj , Aprilska nagrada za poseban doprinos razvoju Banjaluke 2003. godine i mnoge druge.

Alojz Ćurić je preminuo u svom stanu u Banjaluci, 31. marta 2007. godine